Postanak
Glava XLIX.
49 Poslije sazva Jakov sinove svoje i reče: skupite se da vam javim šta će vam biti do pošljetka.
2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svojega.
3 Ruvime, ti si prvenac moj, krjepost moja i početak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom.
4 Navro si kao voda; nećeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svojega i oskvrnio je legav na nju.
5 Simeun i Levije, braća, mačevi su im oružje nepravdi.
6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove.
7 Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliću ih po Jakovu, i rasuću ih po Izrailju.
8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja, a ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaće ti se sinovi oca tvojega.
9 Laviću Juda! s plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko će ga probuditi?
10 Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu će se pokoravati narodi.
11 Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač svoj u soku od grožđa.
12 Oči mu se crvene od vina i zubi bijele od mlijeka.
13 Zavulon će živjeti pokraj mora i gdje pristaju lađe, a međa će mu biti do Sidona.
14 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru,
15 I vidjev da je počivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuće ramena svoja da nosi, i plaćaće danak.
16 Dan će suditi svojemu narodu, kao jedno između plemena Izrailjevih.
17 Dan će biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kičicu, te pada konjik nauznako.
18 Gospode, tebe čekam da me izbaviš.
19 A Gad, njega će vojska svladati; ali će najposlije on nadvladati.
20 U Asira će biti obilata hrana, i on će davati slasti carske.
21 Neftalim je košuta puštena, i govoriće lijepe riječi.
22 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida.
23 Ako ga i ucvijeliše ljuto i strijeljaše na nj, i biše mu neprijatelji strijelci,
24 Opet osta jak luk njegov i ojačaše mišice ruku njegovijeh od ruku jakoga Boga Jakovljeva, odakle posta pastir, kamen Izrailju,
25 Od silnoga Boga oca tvojega, koji će ti pomagati, i od svemogućega, koji će te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice.
26 Blagoslovi oca tvojega nadvisiše blagoslove mojih starijeh svrh brda vječnijeh, neka budu nad glavom Josifovom i nad tjemenom odvojenoga između braće.
27 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a večerom dijeli plijen.
28 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovijem blagoslovi ih.
29 Potom im zapovjedi i reče im: kad se priberem k rodu svojemu, pogrebite me kod otaca mojih u pećini koja je na njivi Efrona Hetejina,
30 U pećini koja je na njivi Makpelskoj prema Mamriji u zemlji Hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob.
31 Ondje pogreboše Avrama i Saru ženu njegovu, ondje pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i ondje pogreboh Liju.
32 A kupljena je njiva i pećina na njoj u sinova Hetovijeh.
33 A kad izgovori Jakov zapovjesti sinovima sovjim, diže noge svoje na postelju, i umrije, i pribran bi k rodu svojemu.