Jeremija

1 Riječi Jeremije,+ sina Hilkijina, jednoga od svećenika koji su bili u Anatotu,+ u zemlji Benjaminovoj.+ 2 Njemu je došla riječ Jehovina u danima Jošije,+ sina Amonova,+ kralja Judina, trinaeste godine kraljevanja njegova.+ 3 Dolazila je i u danima Jojakima,+ sina Jošijina, kralja Judina, pa sve do kraja jedanaeste godine Sidkije,+ sina Jošijina, kralja Judina, sve dok Jeruzalem nije otišao u izgnanstvo u petome mjesecu.+

4 I došla mi je riječ Jehovina: 5 “Prije nego što sam te oblikovao u utrobi majke tvoje,+ poznavao sam te.+ Prije nego što si iz utrobe njezine izišao, posvetio sam te.+ Za proroka narodima postavio sam te.”

6 A ja sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Evo, ja ne znam govoriti,+ jer još sam dijete!”+

7 A Jehova mi je odvratio: “Ne govori: ‘Još sam dijete!’ Nego idi k svima kojima te pošaljem i reci sve što ću ti zapovjediti!+ 8 Ne boj se lica njihovih,+ jer ja sam s tobom da te izbavim,+ kaže Jehova!”

9 Tada je Jehova pružio ruku svoju i dotaknuo njome usta moja.+ I rekao mi je Jehova: “Evo, stavljam riječi svoje u usta tvoja.+ 10 Gle, postavljam te danas nad narodima i nad kraljevstvima+ da iskorjenjuješ i rušiš, da uništavaš i obaraš,+ da gradiš i sadiš.”+

11 I opet mi je došla riječ Jehovina: “Što vidiš, Jeremija?”

Odgovorio sam: “Vidim granu bademovu.”*

12 Nato mi je rekao Jehova: “Dobro vidiš, jer ja bdijem* nad riječju svojom da je izvršim.”+

13 I došla mi je riječ Jehovina drugi put: “Što vidiš?”

Odgovorio sam: “Vidim lonac pod kojim se raspiruje vatra, a otvor mu gleda suprotno od sjevera.”

14 Tada mi je rekao Jehova: “Sa sjevera će nevolja biti puštena na sve stanovnike ove zemlje.+ 15 Jer, evo, pozivam sva plemena iz kraljevstava sjevernih, kaže Jehova,+ i ona će doći i svako će od njih postaviti prijestolje svoje pred vrata jeruzalemska+ i napast će sve zidine njegove unaokolo i sve gradove Judine.+ 16 I izreći ću im presudu za svu zloću njihovu,+ jer su me ostavili+ i spaljuju prinose bogovima drugim+ i klanjaju se djelima ruku svojih.+

17 A ti podvij skute haljine svoje,+ pa ustani i reci im sve što ću ti zapovjediti! Ne boj ih se,+ jer ću te inače ja natjerati da ih se bojiš! 18 Ja sam te, evo, učinio danas gradom utvrđenim i stupom željeznim i zidom bakrenim+ svoj ovoj zemlji,+ kraljevima Judinim, knezovima njegovim, svećenicima njegovim i narodu.*+ 19 Oni će se boriti protiv tebe, ali neće te nadvladati,+ jer ja sam s tobom,+ kaže Jehova, da te izbavim.”+