Luka

7 Nakon što je sve to rekao narodu, Isus je ušao u Kafarnaum. 2 A neki je stotnik* imao roba koji mu je bio jako drag. No taj je rob bio teško bolestan i samo što nije umro.+ 3 Kad je stotnik čuo za Isusa, poslao je k njemu neke židovske starješine da ga zamole neka dođe i izliječi mu roba. 4 Oni su došli k Isusu i usrdno ga zamolili: “On zaslužuje da mu to učiniš 5 jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.” 6 Tada je Isus pošao s njima. A kad je bio nadomak kuće, stotnik je poslao svoje prijatelje da mu kažu: “Gospodine, nemoj se mučiti jer nisam dostojan da uđeš u moju kuću.+ 7 Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi. Ali samo kaži jednu riječ, pa će moj sluga biti izliječen. 8 Jer i ja imam svoje nadređene, a imam i vojnike koji su mi podređeni, pa kad jednome kažem: ‘Idi!’ on ode, kad drugome kažem: ‘Dođi!’ on dođe, a kad svom robu kažem: ‘Učini to!’ on to učini.” 9 Kad je Isus to čuo, zadivio se te se okrenuo mnoštvu koje je išlo za njim i rekao: “Kažem vam, ni u Izraelu nisam vidio da netko ima toliku vjeru.”+ 10 Kad su se stotnikovi prijatelji vratili u kuću, našli su roba zdravog.+

11 Kratko nakon toga Isus se uputio u grad koji se zove Nain, a s njim su išli njegovi učenici i veliko mnoštvo ljudi. 12 Kad se približio gradskim vratima, vidio je kako iznose mrtvaca, sina jedinca jedne žene,+ koja je usto bila udovica. S njom je išlo i mnoštvo ljudi iz grada. 13 Kad ju je Gospodin ugledao, sažalio se na nju+ i rekao joj: “Nemoj plakati.”+ 14 Zatim je prišao nosilima i dotaknuo ih. Ljudi koji su ih nosili zaustavili su se, a Isus je rekao: “Mladiću, tebi kažem, ustani!”+ 15 I mrtvac je sjeo i progovorio, a Isus ga je predao njegovoj majci.+ 16 Tada su se svi zadivili te su počeli slaviti Boga, govoreći: “Velik prorok pojavio se među nama”+ i “Bog se smilovao svom narodu”.+ 17 I glas o tome što je učinio proširio se po cijelom tom kraju i po cijeloj Judeji.

18 A Ivana su njegovi učenici izvijestili o svemu tome.+ 19 Zato je on pozvao dvojicu svojih učenika i poslao ih Gospodinu da ga upitaju: “Jesi li ti onaj koji treba doći+ ili da čekamo drugoga?” 20 Kad su oni došli k njemu, rekli su: “Ivan Krstitelj poslao nas je k tebi da te upitamo: ‘Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?’” 21 Isus je upravo tada mnoge izliječio od nemoći+ i teških bolesti te ih oslobodio zlih duhova, a mnogim je slijepima podario vid. 22 Zato im je odgovorio: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi vide,+ hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju,+ mrtvi ustaju i siromasima se objavljuje dobra vijest.+ 23 Sretan je onaj tko se zbog mene ne pokoleba u vjeri*.”+

24 Kad su Ivanovi glasnici otišli, Isus je mnoštvu počeo govoriti o Ivanu: “Što ste otišli gledati u pustinji? Trsku koju ljulja vjetar?+ 25 Što ste onda išli vidjeti? Čovjeka obučenog u raskošne haljine?+ Pa oni koji nose skupocjenu odjeću i žive u raskoši nalaze se u kraljevskim dvorima. 26 Što ste onda išli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, on je mnogo više od proroka!+ 27 Upravo je za njega pisano: ‘Evo, šaljem svog glasnika pred tobom i on će ti pripremiti put.’+ 28 Kažem vam, od svih ljudi koji su ikad rođeni nitko nije veći od Ivana, ali i najmanji u Božjem kraljevstvu veći je od njega.”+ 29 (Kad su to čuli poreznici i ostali narod, koji su bili kršteni Ivanovim krštenjem,+ priznali su da je Bog pravedan. 30 A farizeji i zakonoznanci nisu se podložili Božjoj volji*+ jer nisu htjeli da ih Ivan krsti.)

31 “S kim, dakle, da usporedim ljude iz ovog naraštaja? Kome su nalik?+ 32 Oni su poput djece koja sjede na trgu i dovikuju jedna drugoj: ‘Svirali smo vam frulu, ali niste plesali. Pjevali smo tužaljke, ali niste plakali.’ 33 Naime, došao je Ivan Krstitelj, koji nije jeo kruha ni pio vina,+ a vi govorite: ‘Demon je u njemu.’ 34 Onda je došao Sin Čovječji, koji jede i pije, a vi govorite: ‘Vidi izjelice i pijanice, prijatelja poreznika i grešnika!’+ 35 Ipak, mudrost se prepoznaje po svim svojim pravednim djelima*.”+

36 A neki farizej molio ga je da dođe k njemu na objed. Stoga je Isus ušao u farizejevu kuću i zauzeo mjesto za stolom. 37 U tom je gradu živjela jedna žena koja je bila poznata kao grešnica. Kad je doznala da Isus objeduje u farizejevoj kući, došla je onamo i donijela alabastrenu bočicu mirisnog ulja.+ 38 Sva uplakana, kleknula je kod njegovih nogu. Suze su joj kapale po njegovim stopalima, a ona ih je brisala svojom kosom. Ljubila mu je noge i izlila na njih mirisno ulje. 39 Kad je to vidio farizej koji ga je pozvao, pomislio je: “Da je ovaj čovjek uistinu prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena koja ga dotiče, znao bi da je grešnica.”+ 40 A Isus mu je rekao: “Šimune, imam ti nešto reći.” On je odvratio: “Učitelju, kaži!”

41 “Dva su čovjeka dugovala novac nekom zajmodavcu. Jedan mu je dugovao 500 denara*, a drugi 50. 42 Budući da mu nisu mogli vratiti dug, on je velikodušno oprostio obojici. Što misliš, koji će ga od te dvojice više voljeti?” 43 Šimun je odgovorio: “Vjerojatno onaj kojem je oprostio veći dug.” Isus mu je rekao: “Ispravno si zaključio.” 44 Nato se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću, a ti mi nisi dao vode da operem noge. Ali ova mi je žena oprala noge suzama i obrisala ih svojom kosom. 45 Nisi me pozdravio poljupcem, a ova mi žena nije prestala ljubiti noge otkako sam ušao u kuću. 46 Nisi mi izlio ulje na glavu, a ova mi je žena izlila mirisno ulje na noge. 47 Zato ti kažem: oprošteni su joj grijesi,+ iako ih je mnogo*, jer je pokazala mnogo ljubavi. A onaj kome je malo oprošteno, pokazuje malo ljubavi.” 48 Zatim je njoj rekao: “Oprošteni su ti grijesi.”+ 49 Tada su oni koji su s njim bili za stolom počeli govoriti jedan drugome: “Tko je ovaj da čak i grijehe oprašta?”+ 50 A on je rekao ženi: “Tvoja te vjera spasila.+ Idi u miru.”