Matej
15 Tada su k Isusu došli farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema+ i upitali ga: 2 “Zašto se tvoji učenici ne drže predaja naših predaka? Naprimjer, prije jela ne peru ruke prema obredu.”+
3 On im je odvratio: “A zašto vi kršite Božje zapovijedi zbog svojih predaja?+ 4 Naprimjer, Bog je rekao: ‘Poštuj svog oca i majku’+ i ‘Tko god prokune* svog oca ili majku, neka se pogubi’.+ 5 A vi kažete: ‘Tko god kaže ocu ili majci: “Sve čime bih ti mogao pomoći odredio sam za dar Bogu”,+ 6 taj uopće ne treba iskazivati poštovanje svom ocu.’ Tako ste zbog svojih predaja obezvrijedili Božju riječ.+ 7 Licemjeri, dobro je Izaija prorokovao o vama kad je rekao:+ 8 ‘Ovaj narod slavi me svojim usnama, ali srce mu je daleko od mene. 9 Uzalud me štuju jer se učenja koja naučavaju temelje na ljudskim zapovijedima.’”+ 10 Tada je dozvao mnoštvo i rekao im: “Poslušajte i shvatite što vam govorim!+ 11 Čovjeka ne onečišćuje ono što ulazi u usta, nego ono što izlazi iz usta.”+
12 Tada su mu prišli učenici i rekli: “Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?”+ 13 On im je odvratio: “Svaka sadnica koju nije zasadio moj nebeski Otac iščupat će se s korijenom. 14 Pustite ih! Oni su slijepi vođe. A ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu.”+ 15 Petar mu je nato rekao: “Razjasni nam tu usporedbu.” 16 A on je kazao: “Zar ni vi još ne razumijete?+ 17 Ne znate li da sve što ulazi u usta ide u trbuh i izbacuje se u zahod? 18 Ali ono što izlazi iz usta, dolazi iz srca, i to onečišćuje čovjeka.+ 19 Naprimjer, iz srca dolaze zle misli+ koje vode do ubojstava, preljuba, bluda*, krađe, lažnog svjedočenja, hula. 20 To onečišćuje čovjeka. A ako netko prije jela nije oprao ruke prema obredu, to ga neće onečistiti.”
21 Isus je tada otišao odande i uputio se u područje Tira i Sidona.+ 22 Jedna Feničanka iz tog kraja došla je i povikala: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je opsjednuta i strašno pati.”+ 23 Ali on joj nije odgovorio ni riječ. Stoga su mu njegovi učenici prišli i zamolili ga: “Reci joj da ode jer stalno viče za nama.” 24 Nato je on rekao: “Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama izraelskog naroda.”+ 25 A žena mu je prišla, poklonila mu se* i rekla: “Gospodine, pomozi mi!” 26 On joj je odvratio: “Nije u redu uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” 27 No ona mu je rekla: “To je istina, Gospodine, ali psići ipak jedu mrvice koje padaju sa stola njihovih gospodara.”+ 28 Tada joj je Isus rekao: “Ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš.” I kći joj je istog trena ozdravila.
29 Otišavši odande, Isus je došao u blizinu Galilejskog mora,+ popeo se na goru te ondje sjeo. 30 Tada se oko njega skupilo silno mnoštvo ljudi. Doveli su sa sobom hrome, sakate, slijepe, nijeme i mnoge druge bolesne te su ih položili pred njegove noge, a on ih je izliječio.+ 31 Kad je narod vidio da nijemi govore, sakati ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi vide, divili su se i slavili Izraelovog Boga.+
32 A Isus je pozvao k sebi svoje učenike i rekao im: “Žao mi je ljudi+ jer su već tri dana sa mnom, a nisu ništa jeli. Ne želim ih poslati kući gladne, jer bi na putu mogli klonuti od iscrpljenosti.”+ 33 A učenici su ga upitali: “Odakle nam na ovom pustom mjestu toliko kruha da nahranimo sve te ljude?”+ 34 Nato im je Isus rekao: “Koliko kruhova imate?” Odgovorili su: “Sedam, a i nekoliko ribica.” 35 I rekao je narodu da posjeda na zemlju 36 pa je uzeo sedam kruhova i ribe te je, uputivši zahvalu Bogu, razlomio kruhove i dao ih učenicima, a oni su ih podijelili narodu.+ 37 Svi su jeli i nasitili se. Potom su skupili ono što je preostalo i napunili sedam velikih košara.+ 38 A među onima koji su jeli bilo je 4000 muškaraca, ne računajući žene i djecu. 39 Kad je narod poslao kući, ušao je u lađu i otplovio u magadanski kraj.+