Job
31 Sklopio sam savez sa svojim očima.+
Kako bih onda mogao požudno gledati* neku djevicu?+
2 Što bi mi tada Bog nebeski dao,
što bi mi Svemogući udijelio s visine?
5 Jesam li ikad govorio neistinu?*
Jesam li ikad ikoga prevario?*+
7 Ako su moje noge zašle s pravog puta,+
ako se moje srce povelo za mojim očima+
ili ako su se moje ruke okaljale,
8 neka drugi jede ono što ja posijem+
i neka se iščupa ono što posadim*.
9 Ako je moje srce zavela neka žena+
i ako sam tražio priliku+ da zgriješim sa ženom svog bližnjeg,
10 neka moja žena drugome melje žito
i neka drugi spavaju s njom!+
13 Ako sam svom robu ili robinji uskraćivao pravdu
kad su se žalili na mene*,
14 što ću učiniti kad me Bog pozove na red?
Što ću mu odgovoriti kad zatraži da mu položim račun?+
15 Nije li onaj koji je mene načinio u majčinoj utrobi načinio i njih?+
Nije li nas isti tvorac sazdao prije nego što smo se rodili?+
16 Ako sam odbio dati siromasima ono što su željeli+
ili sam udovicama tjerao suze na oči,+
17 ako sam svoje obroke jeo sam,
a nisam ni zalogaja podijelio sa siročadi+
18 (naime, od moje mladosti siročad je uz mene rasla kao uz oca
i od djetinjstva sam pomagao udovicama),
19 ako sam gledao kako čovjek strada jer nema odjeće
ili kako se siromah nema čime pokriti,+
20 ako mi on nije zahvaljivao*+
za to što se grijao vunom mojih ovaca,
21 ako sam ikad šakom prijetio siročetu+
kad mu je trebala moja pomoć* na gradskim vratima,+
22 neka mi ruka ispadne iz ramena,
neka mi se ruka slomi u laktu*!
23 Ali nisam tako činio jer sam se bojao da me Bog ne kazni,
jer sam osjećao strahopoštovanje prema njemu*.
25 ako sam se dičio svojim velikim bogatstvom+
jer sam puno toga stekao,+
26 ako sam gledao sunce kako sja
ili krasni mjesec kako putuje nebom+
27 pa se moje srce potajno dalo zavesti
te sam im rukom slao poljupce štujući ih kao bogove,+
28 to bi bio prijestup koji bi suci trebali kazniti,
jer bih se odrekao pravog Boga koji je na nebu.
31 Nisu li ljudi iz mog šatora govorili:
‘Može li itko pronaći čovjeka koji se nije najeo za njegovim stolom*?’+
33 Jesam li ikad tajio svoje grijehe, kao što to čine drugi ljudi,+
i skrivao svoj prijestup u njedrima?
34 Jesam li se plašio mnoštva
ili se bojao da će me ljudi iz drugih obitelji prezirati,
pa sam šutio i od straha nisam izlazio iz kuće?
35 Kad bi me barem netko saslušao!+
Potpisao bih sve što sam rekao.*
Neka mi Svemogući odgovori!+
Kad bi barem moj optužitelj ispisao optužnicu protiv mene!
36 Ja bih je nosio na ramenu,
stavio bih je sebi na glavu kao krunu.
37 Položio bih mu račun za svaki svoj korak,
pristupio bih mu uzdignute glave, poput nekog vođe.
38 Ako je moja zemlja uzdisala zbog mene
i ako su njene brazde zajedno plakale,
39 ako sam jeo njen urod, a nisam ga platio,+
ili ako sam njene vlasnike bacio u očaj,+
40 neka mi umjesto pšenice rodi trnje,
a umjesto ječma smrdljivi korov!”
Ovdje završavaju Jobove riječi.