1. Korinćanima

2 Stoga, kad sam došao k vama, braćo, da vam objavim Božju svetu tajnu,+ nisam vas pokušavao zadiviti riječima+ ili mudrošću. 2 Naime, odlučio sam da među vama neću govoriti ni o čemu drugom osim o Isusu Kristu i o tome da je bio pribijen na stup.+ 3 Došao sam k vama slab i u strahu, sav dršćući. 4 Moj govor i propovijedanje nisu se zasnivali na uvjerljivim i učenim riječima, nego na očitovanju Božjeg duha i sile+ 5 kako se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili.

6 A mi govorimo o mudrosti onima koji su zreli,+ ali ne o mudrosti ovog svijeta* niti vladarā ovog svijeta, koji će otići u propast.+ 7 Naprotiv, govorimo o Božjoj mudrosti izraženoj u svetoj tajni,+ o sakrivenoj mudrosti. Bog je prije vjekova* unaprijed odredio da će postupati po toj mudrosti za našu slavu. 8 Tu mudrost nije upoznao nijedan od vladara ovog svijeta,+ jer da su je upoznali, ne bi uzvišenog Gospodina pribili na stup. 9 Uostalom, napisano je: “Što oko nije vidjelo i uho nije čulo i što u čovječje srce nije došlo, to je Bog pripremio onima koji ga vole.”+ 10 A nama je Bog to otkrio+ svojim duhom,+ jer duh sve istražuje, čak i Božje dubine.+

11 Tko od ljudi zna misli drugog čovjeka, osim duha tog čovjeka? Isto tako, nitko ne zna Božje misli osim Božjeg duha. 12 A mi nismo primili duh svijeta, nego duh koji je od Boga,+ da razumijemo ono što nam je Bog u svojoj dobroti podario. 13 O tome i govorimo, ali ne riječima kojima uči ljudska mudrost,+ nego riječima kojima uči duh.+ Tako duhovnim riječima objašnjavamo ono što je duhovno.

14 No tjelesni čovjek ne prihvaća ono što dolazi od Božjeg duha jer je to za njega ludost. On to i ne može razumjeti jer se to treba prosuđivati na duhovan način. 15 Ali duhovni čovjek sve ispravno prosuđuje,+ a njega nitko od ljudi ne može ispravno prosuditi. 16 Jer “tko je upoznao Jehovin* um, pa da ga može čemu poučiti”?+ A mi imamo Kristov um.+