Raši — utjecajni komentator Biblije

KOJA je jedna od prvih knjiga ikad tiskanih na hebrejskom? To je komentar Pentateuha (pet Mojsijevih knjiga). Objavljena je 1475. u Reggiu (Calabria, Italija). Tko ju je napisao? Čovjek poznat po imenu Raši.

Zašto bi se uopće nekom komentaru trebalo dati tako jedinstveno priznanje? Esra Shereshevsky u svojoj knjizi Rashi—The Man and His World kaže da je Rašijev komentar “postao osnovno štivo u židovskom domu i u domu učenja. Niti jedno drugo djelo židovske književnosti nikada nije naišlo na takvo uvažavanje (...). Zna se za više od 200 drugih komentara koji se direktno bave Rašijevim komentarom Pentateuha.”

Da li je Rašijev komentar utjecao samo na Židove? Iako to mnogi ne znaju, Rašijev komentar Hebrejskih pisama stoljećima je utjecao na prevodioce Biblije. No, tko je bio Raši i kako je postao toliko utjecajan?

Tko je bio Raši?

Raši se rodio 1040. godine u Troyesu (Francuska).a U mladosti je pohađao židovske vjerske akademije u Wormsu i Mainzu u Rajnskoj oblasti. Tamo je studirao kod nekih od najistaknutijih židovskih učenjaka u Evropi. U dobi od otprilike 25 godina morao se vratiti u Troyes zbog osobnih razloga. Budući da je već stekao priznanje kao izvanredan učenjak, Raši je ubrzo postao vjerski vođa tamošnje židovske zajednice i osnovao je vlastitu vjersku akademiju. S vremenom je ovo novo središte židovske učenosti postalo utjecajnije čak i od onog koje su vodili Rašijevi učitelji u Njemačkoj.

U to vrijeme Židovi u Francuskoj živjeli su u relativnom miru i slozi sa svojim susjedima koji su se izjašnjavali kao kršćani, što je Rašiju omogućilo veću slobodu u njegovom izučavateljskom radu. Pa ipak, on nije bio učenjak zatvorenog karaktera. Unatoč uglednom položaju učitelja i voditelja akademije, Raši je zarađivao za život proizvodnjom vina. To dobro poznavanje zanatâ običnog čovjeka omogućilo mu je da se približi prosječnim Židovima i da se stavi u njihov položaj. I smještaj Troyesa omogućio je Rašiju da stekne uvid u razne stvari. Budući da je bio smješten uz glavne trgovačke puteve, grad je bio kozmopolitsko središte, a to je omogućilo Rašiju da se dobro upozna s navikama i običajima različitih naroda.

Zašto je komentar bio potreban?

Židovi su bili na glasu kao narod knjige. Samo što je “knjiga” — Biblija — bila na hebrejskom, a “narod” je sada govorio arapski, francuski, njemački, španjolski te mnoge druge jezike. Iako su mnogi Židovi još uvijek učili hebrejski od malih nogu, nisu jasno razumjeli mnoge biblijske izraze. Osim toga, unutar rabinskog judaizma stoljećima je djelovala tendencija odvraćanja ljudi od istraživanja doslovnog značenja biblijskog teksta. Gomilale su se alegorije i legende u vezi s biblijskim riječima i recima. Mnogo je takvih komentara i priča sakupljeno u opsežne spise pod zajedničkim imenom midraš.b

I Rašijev je unuk, rabi Šmuel ben Meir (Rašbam), bio bibličar. U svom komentaru 1. Mojsijeve 37:2 rekao je da su “stariji komentatori [prije Rašija] (...) bili skloni držati propovijedi (derašot), koje su smatrali najvažnijim ciljem, [ali] nisu imali običaj ulaziti u dubinu doslovnog značenja biblijskog teksta”. Komentirajući ovaj trend, dr. A. Cohen (glavni urednik djela Soncino Books of the Bible) piše: “Istina je da su rabini postavili pravilo prema kojem se ne smije prihvatiti nijedno tumačenje koje je u nesuglasju s pešatom, ili očiglednim značenjem teksta; ali u praksi nisu baš obraćali pažnju na ovo pravilo.” U takvom vjerskom okruženju običan se Židov izgubio kad bi u ruke uzeo biblijski tekst, pa je osjećao da mu je potrebno neko pomagalo koje sadrži tumačenje.

Rašijev cilj i metode

Rašijev životni cilj bio je učiniti tekst Hebrejskih pisama razumljivim za sve Židove. Kako bi to postigao, počeo je sakupljati i bilježiti komentare specifičnih riječi i redaka za koje je mislio da bi mogli čitatelju predstavljati problem. Rašijeve bilješke spominju objašnjenja njegovih učitelja, a temelje se i na njegovom vlastitom enciklopedijskom znanju o cijelom spektru rabinske literature. U lingvističkom istraživanju Raši je iscrpio sve izvore koji su mu bili na raspolaganju. Obratio je pažnju na to kako interpunkcija i znakovi za naglaske koje su koristili masoreti utječu na razumijevanje teksta. Kako bi rasvijetlio značenje pojedine riječi, u svom se komentaru Pentateuha često osvrće na aramejski prijevod (Onkelosov Targum). Raši je ispoljavao fleksibilnost i dosjetljivost ispitujući ranije neistražene mogućnosti u objašnjavanju prijedloga, veznika, značenja glagola te drugih aspekata gramatike i sintakse. Ti komentari predstavljaju dragocjen doprinos u razumijevanju sintakse i gramatike hebrejskog jezika.

Za razliku od dominantne tendencije u rabinskom judaizmu, Raši je uvijek nastojao naglasiti jednostavno, doslovno značenje teksta. No nije se moglo ignorirati silnu midrašku literaturu, koju su Židovi vrlo dobro poznavali. Izrazito obilježje Rašijevog komentara jest način na koji se on osvrće na same midraške spise koji su često zamagljivali doslovno značenje biblijskog teksta.

U svom komentaru 1. Mojsijeve 3:8, Raši objašnjava: “Postoje mnogi hagadskic midraški tekstovi koje su naši Mudraci već izložili na dobar način u Berešit Rabi i drugim midraškim zbirkama. Međutim, mene interesira isključivo osnovno značenje (pešat) redaka i one hagade koje biblijski izvještaj objašnjavaju u njegovom kontekstu.” Izabirući i obrađujući samo one midraške tekstove koji su, po njegovom mišljenju, pomagali u razjašnjavanju značenja ili konteksta nekog retka, Raši je izostavio one midraške tekstove koji su stvarali proturječje i zbrku. Zahvaljujući toj obradi buduće su generacije Židova bile uglavnom upoznate s Rašijevim kvalitetnim izborom iz midraša.

Iako je velikodušno odavao priznanje svojim učiteljima, Raši nije oklijevao izraziti svoje neslaganje kad je smatrao da njihova objašnjenja proturječe jasnom smislu teksta. Ako nije razumio određeni odlomak ili ako je smatrao da ga je ranije pogrešno protumačio, bio je spreman to priznati, čak navodeći slučajeve u kojima su mu njegovi učenici pomogli da ispravi svoje razumijevanje.

Pod utjecajem svog vremena

Raši je išao ukorak s vremenom u kojem je živio. Jedan je pisac ukratko o tome rekao sljedeće: “[Rašijev] veliki doprinos životu Židova bio je u tome što je ponovno protumačio sve važne odlomke na narodnom jeziku onog vremena, služeći se tako jasnim, razumljivim riječima, s takvom toplinom i ljudskošću, uz takvu, rijetko viđenu, vještinu i učenost da su njegovi komentari stekli poštovanje kao sveti tekst i postali omiljeno štivo. Raši je pisao hebrejski jezik kao da je francuski, pronicljivo i otmjeno. Kad god bi mu nedostajala precizna hebrejska riječ, umjesto nje koristio bi francusku, ispisujući je hebrejskim pismom.” Ovi transliterirani francuski izrazi — a Raši ih je upotrijebio više od 3 500 — postali su vrijedan izvor informacija za studente filologije i izgovora starofrancuskog jezika.

Iako se Raši rodio za vrijeme relativnog mira, u kasnijim je godinama svog života bio svjedok napetosti između Židova i onih koji su se izjašnjavali kao kršćani. Godine 1096. u prvom križarskom ratu opustošene su židovske zajednice u Rajnskoj oblasti, gdje je Raši ranije studirao. Tisuće Židova bilo je masakrirano. Izgleda da su vijesti o ovim masakrima imale utjecaja na Rašijevo zdravlje (koje se sve više pogoršavalo sve do njegove smrti 1105. godine). Tada je došlo do značajne promjene u njegovim komentarima Biblije. Jedan je izrazit primjer za to 53. poglavlje Izaije, u kojem se govori o Jehovinom ispaćenom sluzi. Ranije je Raši ove retke primijenio na Mesiju, baš kao što to čini i Talmud. No izgleda da je nakon križarskih ratova smatrao da se ovi reci odnose na židovski narod, koji se suočio s nepravednim stradavanjem. To se pokazalo prekretnicom u židovskom tumačenju tih redaka.d Dakle, nekršćansko vladanje nazovikršćanstva odvraćalo je mnoge, među njima i Židove, od istine o Isusu (Matej 7:16-20; 2. Petrova 2:1, 2).

Kako je on utjecao na prevođenje Biblije?

Rašijev se utjecaj ubrzo mogao osjetiti i izvan judaizma. Nikola od Lire (1270-1349), franjevački komentator Biblije iz Francuske, tako se često osvrtao na gledišta “rabina Šloma [Rašija]” da je dobio nadimak “Šlomov majmun”. Lira je pak utjecao na mnoge komentatore i prevodioce, među ostalima i na preteče prevodilaca engleskog prijevoda King James Version te na reformatora Martina Luthera, koji je napravio revolucionarne promjene na polju prevođenja Biblije u Njemačkoj. Luther se oslanjao na Liru u tolikoj mjeri da je nastala jedna popularna rima: “Da Lira nije liru svirao, Luther ne bi plesao.”

Na Rašija je snažno utjecala rabinska misao koja nije u skladu s kršćanskom istinom. Ipak, Raši je svojim dubokim uvidom u izraze, sintaksu i gramatiku biblijskog hebrejskog jezika te svojim stalnim nastojanjem da razabere jednostavno i doslovno značenje teksta stvorio kvalitetan izvor informacija za komparativno istraživanje bibličarima i prevodiocima.

[Bilješke]

[Zahvala na stranici 26]

Tekst: Per gentile concessione del Ministero dei Beni Culturali e Ambientali