Poslovice
Glava XXIX.
29 Čovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput će propasti, da neće biti lijeka.
2 Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.
3 Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro.
4 Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.
5 Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.
6 U grijehu je zla čovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.
7 Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.
8 Potsmjevači raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.
9 Mudar čovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.
10 Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.
11 Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.
12 Koji knez sluša lažne riječi, sve su mu sluge bezbožne.
13 Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oči.
14 Koji car pravo sudi siromasima, njegov će prijesto stajati dovijeka.
15 Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.
16 Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici će vidjeti propast njihovu.
17 Karaj sina svojega, i smiriće te, i učiniće milinu duši tvojoj.
18 Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu!
19 Riječima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša.
20 Jesi li vidio čovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.
21 Ako ko mazi slugu od malena, on će najposlije biti sin.
22 Gnjevljiv čovjek zameće svađu, i ko je naprasit, mnogo griješi.
23 Oholost ponižuje čovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu.
24 Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, čuje prokletstvo i ne prokazuje.
25 Strašiv čovjek meće sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biće u visokom zaklonu.
26 Mnogi traže lice vladaočevo, ali je od Gospoda sud svakome.
27 Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.