2. Solunjanima
3 I na kraju, braćo, molite se za nas,+ da se riječ Jehovina+ brzo širi+ i da se slavi, kao i kod vas, 2 te da budemo izbavljeni od pokvarenih i zlih ljudi,+ jer nemaju svi vjere.+ 3 Ali Gospodin je vjeran i on će vas učvrstiti i čuvati od Zloga.+ 4 A kao sljedbenici Gospodinovi uzdamo se+ u vas, da činite i da ćete činiti ono što zapovijedamo.+ 5 Neka Gospodin usmjerava vaša srca na ljubav+ prema Bogu i na ustrajnost+ koja vam je potrebna dok služite Kristu.
6 Zapovijedamo+ vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista, da se klonite+ svakoga brata koji živi* neuredno,+ a ne po predaji koju ste primili od nas.+ 7 Jer sami znate na koji se način trebate ugledati na nas,*+ jer dok smo bili kod vas, nismo neuredno živjeli+ 8 niti smo badava jeli ičiji kruh.+ Naprotiv, noću i danju teško smo i naporno radili+ da nikome od vas ne budemo na teret.+ 9 Ne zato što ne bismo imali prava na to,+ nego zato da vam poslužimo kao primjer na koji se trebate ugledati.*+ 10 Doista, kad smo bili s vama, zapovijedali smo vam:+ “Ako tko ne želi raditi, neka i ne jede!”+ 11 Jer čujemo da neki od vas neuredno žive,*+ da ništa ne rade, nego se miješaju u ono što ih se ne tiče.+ 12 Takvima zapovijedamo i opominjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu da rade u miru i jedu kruh koji sami zarade.+
13 A vi, braćo, nemojte posustati u činjenju onoga što je ispravno.+ 14 A ako tko ne posluša ono što smo rekli+ u ovom pismu, obilježite ga,+ ne družite se više s njim,+ da se postidi!+ 15 Ali ne smatrajte ga neprijateljem, nego ga opominjite+ kao brata.
16 I neka vam sam Gospodin mira dade mir uvijek i na svaki način!+ Neka Gospodin bude sa svima vama!
17 Ja, Pavao, pišem vam ovaj pozdrav vlastitom rukom.+ To je moj znak u svakom pismu — tako ja pišem.
18 Neka nezaslužena dobrota+ našega Gospodina Isusa Krista bude sa svima vama!