Luka
9 Potom je Isus dozvao dvanaestoricu te im dao moć i vlast da istjeruju sve demone+ i da liječe bolesti.+ 2 Tada ih je poslao da propovijedaju o Božjem kraljevstvu i da liječe bolesne 3 te im je rekao: “Ne nosite na put ništa – ni štap, ni torbu, ni kruh, ni novac*. Ne nosite ni dodatnu haljinu*.+ 4 A u koju god kuću uđete, ostanite ondje dok ne pođete dalje.+ 5 Kad izlazite iz grada u kojem vas ljudi nisu primili, otresite prašinu s nogu – to će biti znak da ste ih upozorili*.”+ 6 I učenici su pošli te su putovali od sela do sela i posvuda objavljivali dobru vijest i liječili bolesne.+
7 Kad je Herod*, koji je vladao Galilejom*, čuo za sve te događaje, bio je jako zbunjen jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih,+ 8 drugi da se pojavio Ilija, a treći da je uskrsnuo neki od drevnih proroka.+ 9 Herod je rekao: “Ivanu sam odrubio glavu.+ Tko je onda ovaj o kojem toliko toga čujem?” Zato je htio vidjeti Isusa.+
10 Kad su se apostoli vratili, ispričali su Isusu sve što su učinili.+ Tada ih je poveo u grad koji se zove Betsaida da budu sami.+ 11 Ali mnoštvo je to doznalo, pa je krenulo za njim. On ih je ljubazno primio i počeo im govoriti o Božjem kraljevstvu te je liječio one koji su bili bolesni.+ 12 Kad je dan bio na izmaku, prišla su mu dvanaestorica i rekla: “Reci ljudima da se raziđu, pa neka odu u okolna sela i na imanja da nađu smještaj i nešto za jelo, jer smo ovdje na pustom mjestu.”+ 13 No on im je odvratio: “Vi im dajte jesti.”+ Oni su rekli: “Imamo samo pet kruhova i dvije ribe. Želiš li da odemo kupiti hrane za sve ove ljude?” 14 Ondje je, naime, bilo oko 5000 muškaraca. A on je rekao svojim učenicima: “Kažite im neka posjedaju u skupinama, otprilike po 50 ljudi u svakoj.” 15 Oni su to učinili i svi su posjedali. 16 A on je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i izrekao blagoslov. Razlomio je kruhove te je i kruh i ribe dao učenicima da ih podijele narodu. 17 Svi su jeli i nasitili se. Zatim su skupili ono što je preostalo – 12 košara.+
18 Kad se Isus jednom prilikom nasamo molio, učenici su došli k njemu, a on ih je upitao: “Što govore ljudi, tko sam ja?”+ 19 Oni su odgovorili: “Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da je uskrsnuo jedan od drevnih proroka.”+ 20 Tada ih je upitao: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar je odgovorio: “Božji Pomazanik*.”+ 21 Tada im je strogo zapovjedio da to nikome ne govore.+ 22 I rekao je: “Sin Čovječji mnogo će toga pretrpjeti i odbacit će ga starješine, svećenički glavari i pismoznanci te će biti ubijen,+ ali će treći dan uskrsnuti.”+
23 Tada se obratio svima: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe,+ neka uzme svoj mučenički stup* i nosi ga svaki dan i neka ide za mnom.+ 24 Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.+ 25 Zaista, što vrijedi čovjeku ako stekne cijeli svijet, a naudi sebi ili izgubi svoj život?+ 26 Tko se god postidi mene i mojih riječi, i Sin Čovječji postidjet će se njega kad dođe u svojoj slavi i u slavi svog Oca i svetih anđela.+ 27 Zaista vam kažem, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide Božje kraljevstvo.”+
28 Otprilike osam dana nakon što je to rekao, poveo je sa sobom Petra, Ivana i Jakova i popeo se na goru da se moli.+ 29 Dok se molio, promijenio se izgled njegovog lica, a odjeća mu je postala blistavo bijela. 30 Odjednom su se pojavila dva čovjeka i počela razgovarati s njim. Bili su to Mojsije i Ilija. 31 Pojavili su se u slavi i počeli govoriti o njegovom odlasku, koji se trebao dogoditi u Jeruzalemu.+ 32 A Petra i drugu dvojicu učenika svladao je san. Kad su se probudili, vidjeli su Isusa u slavi+ i dva čovjeka kako stoje s njim. 33 I dok su ta dva čovjeka odlazila od Isusa, Petar mu je, ne znajući što govori, rekao: “Učitelju, sretni smo što si nas doveo ovamo. Zato podignimo tri šatora – jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.” 34 Dok je on još govorio, pojavio se oblak i zaklonio ih. Kad su se našli u oblaku, uplašili su se. 35 A iz oblaka se začuo glas:+ “Ovo je moj Sin, onaj kojeg sam izabrao.+ Njega slušajte!”+ 36 Kad se začuo glas, vidjeli su da je Isus ostao sam. A oni neko vrijeme nisu nikome govorili o onome što su vidjeli, nego su to zadržali za sebe.+
37 Kad su sutradan sišli s gore, u susret mu je došlo veliko mnoštvo ljudi.+ 38 Tada je neki čovjek iz mnoštva povikao: “Učitelju, molim te, pomozi mom sinu*, jer mi je jedinac!+ 39 Duh ga opsjeda te on odjednom počne vikati i snažno se grčiti, a na usta mu izlazi pjena. Čak i nakon što ga potpuno izmuči, duh jedva ode od njega. 40 Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.” 41 A Isus je rekao: “Bezvjerni i izopačeni naraštaju!+ Dokle moram ostati s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svog sina.”+ 42 No dok je dječak prilazio, demon ga je bacio na zemlju i izazvao kod njega snažne grčeve. Ali Isus je prekorio nečistog duha te izliječio dječaka i dao ga njegovom ocu. 43 I svi su bili zadivljeni Božjom veličanstvenom moći.
Dok se mnoštvo divilo svemu što je učinio, Isus je rekao svojim učenicima: 44 “Dobro me slušajte i zapamtite ove riječi: Sin Čovječji bit će izdan i predan u ruke svojim neprijateljima.”+ 45 No oni nisu razumjeli što im govori. Značenje tih riječi bilo im je sakriveno i nisu ih mogli razumjeti, a bojali su se pitati ga što to znači.
46 Tada su se počeli prepirati oko toga tko je od njih najveći.+ 47 Isus je znao o čemu razmišljaju u svom srcu, pa je dozvao jedno dijete, postavio ga kraj sebe 48 i rekao im: “Tko god u moje ime primi ovo dijete, prima i mene. A tko god prima mene, prima i onoga koji me poslao.+ Jer tko se među svima vama ponaša kao najmanji, taj je velik.”+
49 Ivan je nato rekao: “Učitelju, vidjeli smo kako neki čovjek istjeruje demone u tvoje ime, pa smo ga pokušali spriječiti jer nije jedan od nas.”+ 50 A Isus mu je odvratio: “Nemojte ga sprečavati u tome, jer tko nije protiv vas, za vas je.”
51 Budući da se bližilo vrijeme da bude uznesen,+ Isus je čvrsto odlučio ići u Jeruzalem. 52 Poslao je neke od svojih učenika pred sobom. Oni su otišli i ušli u neko samarićansko selo da sve pripreme za njegov dolazak. 53 Ali ondje ga nisu htjeli ugostiti+ zato što je išao u Jeruzalem. 54 Kad su to vidjeli njegovi učenici Jakov i Ivan,+ rekli su: “Gospodine, hoćeš li da dozovemo vatru s neba da ih uništi?”+ 55 A on se okrenuo prema njima i prekorio ih. 56 Zatim su otišli u drugo selo.
57 Dok su išli putem, netko mu je rekao: “Ići ću za tobom kamo god pođeš.” 58 Isus mu je nato kazao: “Lisice imaju jazbine i ptice imaju gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu.”+ 59 Nekom drugom čovjeku rekao je: “Pođi za mnom!”* On je odvratio: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svog oca.”+ 60 Ali Isus mu je rekao: “Pusti neka mrtvi+ pokapaju svoje mrtve, a ti idi i objavljuj Božje kraljevstvo.”+ 61 A netko je pak rekao: “Poći ću za tobom, Gospodine, ali mi najprije dopusti da se oprostim sa svojim ukućanima.” 62 Isus mu je odvratio: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire za onim što je otraga,+ nije prikladan za Božje kraljevstvo.”+