Propovjednik
2 vrijeme kad se rađa i vrijeme kad se umire,
vrijeme kad se sadi i vrijeme kad se čupa posađeno,
3 vrijeme kad se ubija i vrijeme kad se liječi,
vrijeme kad se ruši i vrijeme kad se gradi,
4 vrijeme kad se plače i vrijeme kad se smije,
vrijeme kad se tuguje i vrijeme kad se pleše,
5 vrijeme kad se uklanja* kamenje i vrijeme kad se skuplja kamenje,
vrijeme kad se grli i vrijeme kad se ne grli,
6 vrijeme kad se traži i vrijeme kad se prestane tražiti*,
vrijeme kad se čuva i vrijeme kad se odbacuje,
7 vrijeme kad se para+ i vrijeme kad se zašiva,
vrijeme kad se šuti+ i vrijeme kad se govori,+
8 vrijeme kad se voli i vrijeme kad se mrzi,+
vrijeme za rat i vrijeme za mir.
9 Kakvu korist onaj tko radi ima od sveg svog truda?+ 10 Promatrao sam posao koji je Bog dao ljudima da se njime bave. 11 Sve što je učinio lijepo* je i učinio je to u pravo vrijeme.+ Čak je ljudima u srce usadio misao o vječnosti. Ipak, ljudi nikada neće u potpunosti dokučiti* djela koja pravi Bog čini.
12 Zaključio sam da za njih nema ništa bolje nego da se vesele i da čine dobro za svog života+ 13 te da bi svaki čovjek trebao jesti i piti i uživati u svom marljivom radu*. To je Božji dar.+
14 Spoznao sam da će sve što pravi Bog čini trajati zauvijek. Tome se ništa ne može dodati niti se od toga išta može oduzeti. Pravi Bog tako postupa da bi ga se ljudi bojali*.+
15 Sve što se događa, već se prije dogodilo, i što će biti, već je i prije bilo.+ Ali pravi će Bog ostvariti ono za čim ljudi teže*.
16 Još sam i ovo vidio pod suncem: Umjesto pravde vlada zlo i umjesto pravednosti vlada zloća.+ 17 I rekao sam u svom srcu: “Pravi Bog sudit će i pravednima i zlima+ jer postoji vrijeme za svako djelo i svaki postupak.”
18 Rekao sam u svom srcu i to da pravi Bog iskušava ljude kako bi im pokazao da su poput životinja. 19 Naime, kakav je kraj ljudima, takav je kraj i životinjama – svima je isti kraj.+ Kako umiru oni, tako umiru i one. I svi imaju isti duh.+ Dakle, čovjek nije bolji od životinja. Sve je isprazno. 20 Svi idu na isto mjesto.+ Svi su postali od praha+ i svi se vraćaju u prah.+ 21 Tko zna da li duh ljudi odlazi gore, a duh životinja odlazi dolje u zemlju?+ 22 I shvatio sam da nema ništa bolje nego da čovjek uživa u svom radu*,+ zato što mu je to nagrada. Jer tko mu može omogućiti da vidi što će biti kad njega više ne bude?+