Propovjednik
9 Razmislio sam o svemu tome i zaključio da su i pravedni i mudri ljudi, a i sva njihova djela, u ruci pravog Boga.+ Ljudi ne znaju ni za ljubav ni za mržnju* onih koji su bili prije njih. 2 Svima je isti kraj:+ pravednome i zlome,+ dobrome i čistome i nečistome, onome tko daje žrtvu i onome tko ne daje žrtvu. Onome tko je dobar isto je kao i grešniku. Onome tko se olako zaklinje isto je kao i onome tko promišlja prije nego se zakune. 3 Žalosno je ovo što se zbiva pod suncem: Budući da je svima isti kraj,+ ljudima je srce puno zla. Za života im je ludost u srcu, a onda umru*!
4 Za onoga tko je među živima ima nade jer živom psu bolje je nego mrtvom lavu.+ 5 Živi znaju* da će umrijeti,+ a mrtvi ne znaju ništa+ niti dobivaju ikakvu nagradu* jer su pali u zaborav.+ 6 Nestalo je njihove ljubavi, i mržnje, i ljubomore te više ne sudjeluju ni u čemu što se čini pod suncem.+
7 Hajde, s radošću jedi kruh i vesela srca pij vino+ jer se pravom Bogu sviđaju tvoja djela.+ 8 Uvijek nosi bijelu odjeću* i namaži svoju glavu uljem.+ 9 Uživaj u životu sa svojom voljenom ženom+ cijelog svog ispraznog života, koji ti je Bog dao pod suncem, sve dane svoje ispraznosti, jer to ti je nagrada u životu, nagrada za tvoj naporan rad koji obavljaš pod suncem.+ 10 Sve što svojim rukama možeš činiti, čini to svom svojom snagom jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u grobu*,+ u koji ćeš otići.
11 Još sam nešto vidio pod suncem: trku ne dobivaju uvijek brzi, ni bitku silni,+ niti kruha uvijek imaju mudri, niti bogatstva uvijek imaju razboriti,+ niti su u svemu uspješni oni koji imaju znanje,+ jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih. 12 A čovjek ne zna kada dolazi njegov čas.+ Kao što se ribe ulove u pogubnu mrežu i ptice uhvate u zamku, tako ljudi upadnu u zamku u vrijeme nevolje, kad ih ona snađe iznenada.
13 Vidio sam pod suncem i ovu stranu mudrosti – i to me se duboko dojmilo: 14 Bio je jedan mali grad i u njemu malo ljudi. Na njega se okomio moćan kralj te ga je opkolio i oko njega podignuo velik opsadni nasip. 15 No u njemu se našao čovjek koji je bio siromašan, a mudar, te je svojom mudrošću spasio grad. Ali poslije se nitko nije sjećao tog siromaha.+ 16 Tada sam rekao: “Mudrost je bolja od snage,+ ali siromahova se mudrost prezire i njegove se riječi ne slušaju.”+
17 Bolje je poslušati mirno kazane riječi mudrih ljudi nego viku onoga tko vlada među bezumnicima.
18 Mudrost je bolja nego ratno oružje, a jedan jedini grešnik može upropastiti mnogo dobra.+