Luka
20 Dok je jednog dana poučavao narod u hramu i objavljivao dobru vijest, prišli su mu svećenički glavari i pismoznanci zajedno sa starješinama 2 i upitali ga: “Kaži nam, kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao tu vlast?”+ 3 A on im je odvratio: “I ja ću vas nešto upitati. Recite mi, 4 odakle Ivanu ovlaštenje da krsti – s neba ili od ljudi?” 5 Tada su se oni počeli dogovarati među sobom: “Ako kažemo: ‘S neba’, reći će: ‘Zašto mu niste vjerovali?’ 6 A ako kažemo: ‘Od ljudi’, sav će nas narod kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.”+ 7 Stoga su odgovorili da ne znaju odakle mu to ovlaštenje. 8 A Isus im je rekao: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću ovo činim.”
9 Zatim je narodu ispričao ovu usporedbu: “Neki je čovjek zasadio vinograd,+ dao ga u zakup vinogradarima i otputovao u drugu zemlju na dulje vrijeme.+ 10 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je roba k vinogradarima da mu daju dio uroda iz vinograda. No vinogradari su ga pretukli i poslali natrag praznih ruku.+ 11 A on im je poslao i drugog roba. I njega su pretukli, osramotili* i poslali natrag praznih ruku. 12 Poslao je i trećega, ali i njega su izranili i otjerali. 13 Tada je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svog voljenog sina.+ Njega će valjda poštovati.’ 14 Ali kad su ga vinogradari ugledali, rekli su jedni drugima: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo biti naše!’ 15 Zatim su ga odvukli iz vinograda i ubili.+ Što će im vlasnik vinograda učiniti? 16 Doći će i pogubiti te vinogradare, a vinograd će dati drugima.”
Kad su ljudi to čuli, rekli su: “Ne dogodilo se nikad!” 17 No on ih je pogledao i rekao: “Što onda znači ono što je napisano: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni ugaoni kamen*’?+ 18 Tko god padne na taj kamen, razbit će se,+ a na koga taj kamen padne, bit će zdrobljen.”
19 A pismoznanci i svećenički glavari shvatili su da je ispričao tu usporedbu imajući njih na umu, pa su ga htjeli istog trena uhvatiti, ali bojali su se naroda.+ 20 Pratili su svaki njegov korak te su poslali k njemu ljude koje su potajno unajmili da se prave iskrenima* kako bi ga naveli da kaže nešto+ zbog čega bi ga mogli izručiti vlastima i upravitelju. 21 I oni su ga upitali: “Učitelju, znamo da je ono što govoriš i učiš ispravno te da nisi pristran, nego da naučavaš istinu o Bogu. 22 Je li nam dopušteno* plaćati porez caru* ili nije?” 23 On je prozreo njihovo lukavstvo, pa im je rekao: 24 “Pokažite mi denar*! Čiji je lik i natpis na njemu?” Odgovorili su: “Carev.” 25 A on im je rekao: “Onda dajte* caru carevo,+ a Bogu Božje!”+ 26 I nisu ga mogli navesti da pred narodom kaže išta za što bi ga mogli optužiti. Njegov ih je odgovor zadivio, pa su zašutjeli.
27 Tada su k njemu došli neki saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća,+ i upitali ga:+ 28 “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Ako nekome umre brat koji nije imao djece i iza sebe ostavi ženu, neka se on oženi njegovom ženom kako bi nastavio lozu svog brata.’+ 29 Tako su bila sedmorica braće. Prvi se oženio, ali je umro bez djece. 30 Tada se drugi oženio bratovom udovicom, 31 a potom i treći. Tako je bilo sa svom sedmoricom – umrli su a da iza sebe nisu ostavili djece. 32 Na kraju je umrla i žena. 33 Kad bude uskrsnuće, kojem će od njih ona biti žena? Naime, bila je udana za svu sedmoricu.”
34 A Isus im je rekao: “Ljudi koji žive u ovom poretku* žene se i udaju, 35 no oni koji budu dostojni živjeti u poretku koji dolazi i uskrsnuti od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati.+ 36 Oni više neće moći ni umrijeti jer će biti kao anđeli. I budući da će uskrsnuti*, bit će Božja djeca. 37 A da mrtvi ustaju otkrio je i Mojsije u zapisu o gorućem grmu, u kojem Jehovu* naziva ‘Abrahamovim Bogom, Izakovim Bogom i Jakovljevim Bogom’.+ 38 A on nije Bog mrtvih, nego živih, jer su njemu svi oni živi.”+ 39 Neki pismoznanci nato su rekli: “Učitelju, dobro si rekao.” 40 I više nisu imali hrabrosti išta ga pitati.
41 Tada je on njih upitao: “Kako to da kažu da je Krist Davidov sin?+ 42 Jer sam David kaže u Psalmima: ‘Jehova* je rekao mom Gospodinu: Sjedi mi zdesna 43 dok tvoje neprijatelje ne položim pod* tvoje noge.’+ 44 Dakle, David ga naziva Gospodinom, pa kako mu je onda sin?”
45 I dok je sav narod slušao, rekao je učenicima: 46 “Čuvajte se pismoznanaca koji rado hodaju u dugim haljinama i vole da ih ljudi pozdravljaju na trgovima te rado zauzimaju prednja* sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama.+ 47 Otimaju imovinu* udovicama i dugo se mole samo zato da ih drugi vide. Oni će dobiti strožu presudu.”