Luka

1 Mnogi su nastojali sastaviti izvještaj o događajima u čiju smo se istinitost uvjerili,+ 2 i to onako kako su nam ih prenijeli oni koji su od početka bili očevici tih događaja+ i objavitelji Božje riječi*.+ 3 Stoga sam i ja, časni Teofile,+ nakon što sam pomno ispitao sve od početka, odlučio tebi napisati sve po redu* 4 da se osvjedočiš u pouzdanost onoga čemu si poučen.+

5 U danima judejskog kralja Heroda*+ živio je svećenik po imenu Zaharija, koji je pripadao Abijinoj skupini.+ Žena mu je bila iz Aronove loze, a zvala se Elizabeta. 6 Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su se besprijekorno držali svih Jehovinih* zapovijedi i zakona. 7 Ali nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su bili u poodmaklim godinama.

8 Dok je Zaharija jednom prilikom obavljao svećeničku službu pred Bogom, jer je bio red na njegovu skupinu,+ 9 prema svećeničkom je običaju ždrijebom bio izabran da uđe u Jehovino* svetište+ i prinese kad.+ 10 Tijekom prinošenja kada sav okupljeni narod vani se molio. 11 Tada se Zahariji ukazao Jehovin* anđeo – stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. 12 Kad ga je Zaharija ugledao, uznemirio se i obuzeo ga je strah. 13 No anđeo mu je rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer su uslišene tvoje usrdne molitve i tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina. Daj mu ime Ivan.+ 14 Radovat ćeš se i veseliti i mnogi će se obradovati njegovom rođenju+ 15 jer će biti velik u Jehovinim* očima.+ Ali ne smije piti vina ni drugog opojnog pića.+ Bit će pun svetog duha i prije nego što se rodi*.+ 16 On će pomoći mnogim Izraelcima da se vrate svom Bogu, Jehovi*.+ 17 I ići će pred Bogom pun duha i snage kao Ilija+ kako bi učinio da srce očeva postane poput srca djece*+ i kako bi pomogao neposlušnima da postupaju mudro poput pravednika. Tako će pripremiti narod za Jehovu*.”+

18 A Zaharija je rekao anđelu: “Kako da budem siguran u to? Jer ja sam star, a i žena mi je u poodmaklim godinama.” 19 Anđeo mu je odgovorio: “Ja sam Gabrijel,+ koji stoji pred Bogom.+ On me poslao da ti objavim tu dobru vijest. 20 Ali budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana kad se to dogodi.” 21 A narod je čekao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u svetištu. 22 Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći, pa su shvatili da je u svetištu vidio nešto nadnaravno*. Budući da je bio nijem, pokušavao se znakovima sporazumjeti s njima. 23 A kad je završilo vrijeme njegove službe, otišao je kući.

24 Nakon nekog vremena njegova je žena Elizabeta zatrudnjela i pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: 25 “Jehova* je to učinio za mene. Smilovao mi se i uklonio je sramotu koja me pratila.”+

26 Kad je Elizabeta bila u šestom mjesecu trudnoće, Bog je poslao anđela Gabrijela+ u galilejski grad Nazaret 27 djevici+ zaručenoj za čovjeka iz Davidove loze koji se zvao Josip. Djevici je bilo ime Marija.+ 28 Kad je anđeo došao k njoj, rekao je: “Zdravo, milošću obdarena, Jehova* je s tobom.” 29 A ona se uplašila kad je to čula i pokušala je dokučiti što bi taj pozdrav mogao značiti. 30 No anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marija, jer si stekla Božju naklonost. 31 Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina.+ Daj mu ime Isus.+ 32 On će biti velik+ i zvat će se Sin Svevišnjega.+ Jehova* Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida+ 33 i on će kraljevati nad Jakovljevim potomcima zauvijek i njegovoj vlasti* neće biti kraja.”+

34 A Marija je upitala anđela: “Kako je to moguće kad sam još djevica*?”+ 35 Anđeo joj je odgovorio: “Sveti duh doći će na tebe+ i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će dijete koje rodiš biti sveto,+ Božji Sin.+ 36 I tvoja rođakinja Elizabeta začela je sina iako je u poodmakloj dobi. Ljudi su je zvali nerotkinjom, a sada je u šestom mjesecu trudnoće. 37 Jer Bogu ništa* nije nemoguće.”+ 38 Tada je Marija rekla: “Evo Jehovine* robinje! Neka mi bude kako si rekao.” I anđeo je otišao od nje.

39 Ubrzo nakon toga Marija je žurno otišla u jedan grad u judejskim brdima. 40 Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. 41 Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, poskočilo je dijete u njenoj utrobi. Elizabeta se ispunila svetim duhom 42 i uzviknula je na sav glas: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! 43 Čime sam zaslužila tu čast da majka mog Gospodina dođe k meni? 44 Jer evo, kad sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. 45 Sretna je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti sve što joj je Jehova* rekao.”

46 A Marija je rekla: “Moja duša* veliča Jehovu*+ 47 i moj duh kliče Bogu, mom Spasitelju,+ 48 jer obratio je pažnju na svoju neznatnu robinju.+ Odsad će me svi naraštaji nazivati sretnom,+ 49 jer Silni je za mene učinio velika djela i njegovo je ime sveto.+ 50 On iz naraštaja u naraštaj iskazuje milost onima koji ga se boje.+ 51 Svojom je rukom učinio moćna djela, raspršio je one kojima su u srcu ohole zamisli.+ 52 Moćnike je zbacio s njihovih prijestolja,+ a neznatne je uzvisio.+ 53 Gladne je nasitio svakojakim dobrima,+ a bogate je otpustio praznih ruku. 54 Pritekao je u pomoć svom sluzi Izraelu i tako pokazao da se sjeća svog obećanja,+ 55 koje je dao našim precima, da će Abrahamu i njegovim potomcima+ zauvijek iskazivati milost.” 56 Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.

57 Elizabeti je došlo vrijeme da rodi i rodila je sina. 58 A njeni susjedi i rođaci čuli su da joj je Jehova* iskazao veliku milost i radovali su se s njom.+ 59 Došli su osmog dana, kad je trebalo obrezati dijete,+ i htjeli su mu dati ime Zaharija, po njegovom ocu. 60 Ali djetetova se majka usprotivila: “Ne, zvat će se Ivan!” 61 Nato su joj rekli: “Nitko od tvoje rodbine ne zove se tako.” 62 Potom su znakovima upitali oca kako bi on htio da se dijete zove. 63 A on je zatražio pločicu i napisao: “Ime mu je Ivan.”+ Tada su se svi začudili. 64 I odmah mu se vratio dar govora te je počeo govoriti+ i hvaliti Boga. 65 Svi njihovi susjedi bili su zadivljeni i o svemu tome počelo se govoriti po svim judejskim brdima. 66 I svi koji su čuli za to razmišljali su o tome i pitali se: “Što će biti od tog djeteta?” Jer bilo je jasno da je Jehova* s njim.

67 Tada se njegov otac Zaharija ispunio svetim duhom i počeo je prorokovati: 68 “Neka je hvaljen Jehova*, Izraelov Bog,+ jer se smilovao svom narodu i izbavio ga.+ 69 I podignuo nam je moćnog izbavitelja*+ iz kraljevske loze svog sluge Davida.+ 70 On je i obećao preko svojih svetih proroka iz davnine+ 71 da ćemo biti spašeni od svojih neprijatelja i od svih koji nas mrze.+ 72 Iskazao nam je milosrđe kako je i obećao našim precima i sjetio se svog svetog saveza,+ 73 zakletve koju je dao našem praocu Abrahamu,+ 74 da će nam, kad budemo izbavljeni iz ruku neprijatelja, dati da mu bez straha služimo* 75 u vjernosti i pravednosti sve dane svog života. 76 A ti ćeš se, dijete, zvati prorokom Svevišnjega jer ćeš ići pred Jehovom* da mu pripremiš puteve,+ 77 da objaviš njegovom narodu da spasenje dolazi oproštenjem njihovih grijeha,+ 78 zahvaljujući dubokoj samilosti našeg Boga. Njegova će nas samilost obasjati s nebesa poput svanuća 79 i donijet će svjetlo onima koji sjede u tami i smrtnoj sjeni+ te će voditi naše korake na put mira.”

80 A dječak je odrastao i postao zreo čovjek*. Boravio je u pustinji sve dok nije došlo vrijeme da započne svoju službu u Izraelu.