Jovan
Glava XI.
11 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
2 (A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
3 Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
4 A kad ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6 A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
7 A potom reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju.
8 Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?
9 Isus odgovori: Nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
10 A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu.
11 Ovo kaza i po tom reče im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12 Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće.
13 A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
15 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete: nego hajdemo k njemu.
16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim.
17 A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu.
18 (A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
19 I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
20 Kad Marta dakle ču da Isus ide, iziđe predanj, a Marija sjeđaše doma.
21 onda reče Marta Isusu: Gospode! da si bio ovdje ne bi moj brat umr’o.
22 A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog.
23 Isus joj reče: Brat će tvoj ustati,
24 Marta mu reče: Znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
25 A Isus joj reče: Ja sam vaskrsenije i život: koji vjeruje mene ako i umre življeće.
26 I mi jedan koji živi i vjeruje mene ne će umrijeti va vijek. Vjeruješ li ovo?
27 Reče mu: Da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebao da dođe na svijet.
28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te.
29 A ona kako ču, usta brzo i otide k njemu;
30 Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
31 A Judejci onda koji bijahu s njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.
32 A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umr’o moj brat.
33 Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duh, i sam postade žalostan.
34 I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
35 Udariše suze Isusu.
36 Onda Judejci govorahu. Gledaj kako ga ljubljaše.
37 A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre?
38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.
39 Isus reče: Uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umr’o. Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umr’o.
40 Isus joj reče: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju?
41 Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: Oče! hvala ti što si me uslišio.
42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
43 I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi na polje.
44 I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite nek ide.
45 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga.
46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
47 Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? čovjek ovaj čini mnoga čudesa.
48 Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati: pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: Vi ne znate ništa;
50 I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, nego li da narod sav propadne.
51 A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod;
52 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi u jedno.
53 Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
54 A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s učenicima svojima.
55 A bješe blizu pasha Čivutska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se očiste.
56 Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi za što ne dolazi na praznik?
57 A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.