Luka

2 U to vrijeme car* August izdao je naredbu da se popiše sve stanovništvo. 2 (Bio je to prvi popis izvršen za Kvirinijevog upravljanja Sirijom.) 3 Stoga je svatko otišao u svoj grad kako bi bio popisan. 4 Tako je i Josip+ otišao iz galilejskog grada Nazareta te se uputio u Judeju, u Davidov rodni grad Betlehem,+ jer je potjecao iz Davidove loze. 5 Pošao je onamo da se upiše s Marijom, koja se već bila udala za njega,+ a sada je bila u poodmakloj trudnoći.+ 6 Dok su bili ondje, došlo joj je vrijeme da rodi. 7 I rodila je sina, svog prvorođenca,+ te ga je povila i položila u jasle+ jer u prenoćištu nije bilo mjesta za njih.

8 U tom kraju bili su i pastiri koji su boravili vani i po noći čuvali svoja stada. 9 Odjednom se pred njima pojavio Jehovin* anđeo i Jehovina* je slava zablistala oko njih, pa su se jako uplašili. 10 A anđeo im je rekao: “Ne bojte se! Došao sam vam objaviti dobru vijest koja će svim ljudima donijeti veliku radost. 11 Danas vam se u Davidovom gradu+ rodio spasitelj+ – Krist, Gospodin.+ 12 Evo kako ćete ga prepoznati: naći ćete dijete kako povijeno leži u jaslama.” 13 Odjednom se uz anđela pojavila silna nebeska vojska,+ koja je hvalila Boga i govorila: 14 “Slava Bogu na nebesima*, a na zemlji mir među ljudima koji su mu po volji!”

15 Kad su anđeli otišli od njih i vratili se na nebo, pastiri su rekli jedan drugome: “Pođimo u Betlehem vidjeti ono što se ondje dogodilo, ono što nam je Jehova* obznanio.” 16 I brzo su otišli te našli Mariju i Josipa s djetetom, koje je bilo položeno u jasle. 17 Kad su to vidjeli, ispričali su ono što im je anđeo rekao za to dijete. 18 I svi koji su čuli ono što su im ispričali pastiri, divili su se tome, 19 a Marija je čuvala sve te riječi u svom srcu i razmišljala o njima.+ 20 Potom su se pastiri vratili k stadima, slaveći i hvaleći Boga zbog svega što su čuli i vidjeli, jer se dogodilo onako kako im je bilo rečeno.

21 A osmog dana, kad je dijete trebalo obrezati,+ dali su mu ime Isus, kako je anđeo nazvao dijete prije nego što je bilo začeto.+

22 A kad je došlo vrijeme da se izvrši obred njihovog očišćenja u skladu s Mojsijevim zakonom,+ donijeli su dijete u Jeruzalem pred Jehovu*, 23 kao što je napisano u Jehovinom* zakonu: “Svaki prvorođenac neka bude posvećen* Jehovi*.”+ 24 I prinijeli su žrtvu u skladu s onim što piše u Jehovinom* zakonu: “Dvije grlice ili dva mlada goluba.”+

25 A u Jeruzalemu je živio čovjek po imenu Šimun. Taj pravedni i pobožni čovjek čekao je da Bog donese utjehu+ Izraelu i na njemu je bio sveti duh. 26 Jehova* Bog otkrio mu je svetim duhom da neće umrijeti dok ne vidi njegovog Pomazanika*. 27 Vođen duhom, Šimun je došao u hram. Kad su roditelji unijeli malog Isusa da izvrše obred propisan Zakonom,+ 28 on ga je uzeo u naručje te počeo hvaliti Boga, govoreći: 29 “Svevišnji Gospodine, tvoj rob sada može umrijeti u miru+ jer si održao svoje obećanje. 30 Naime, moje su oči vidjele onoga preko koga ćeš donijeti spasenje,+ 31 onoga koga si poslao da ga vide svi narodi,+ 32 onoga koji će biti svjetlo+ za prosvjetljenje neznabožaca*+ i slava tvog naroda Izraela.” 33 A djetetov otac i majka divili su se onome što je bilo rečeno o njemu. 34 Šimun ih je zatim blagoslovio, a djetetovoj majci Mariji rekao je: “Ovo je dijete poslano od Boga da zbog njega padnu+ i ustanu mnogi u Izraelu+ i da bude znak protiv kojeg će se govoriti,+ 35 kako bi se otkrila razmišljanja mnogih srca (a tebi će mač probosti dušu*+).”

36 Tada je živjela i proročica Ana, Penuelova kći, iz Ašerovog plemena, koja je bila u poodmaklim godinama. Nakon što se udala*, živjela je s mužem sedam godina, 37 a ostatak života provela je kao udovica. Imala je 84 godine i nikad nije izostajala iz hrama, nego je dan i noć služila Bogu* postom i usrdnim molitvama. 38 U tom im je trenutku prišla te je počela zahvaljivati Bogu i govoriti o djetetu svima koji su čekali da Bog izbavi Jeruzalem.+

39 Kad su Josip i Marija izvršili sve što je bilo propisano Jehovinim* zakonom,+ vratili su se u Galileju, u svoj grad Nazaret.+ 40 A dijete je raslo i jačalo, napredovalo u mudrosti i uživalo Božju naklonost.+

41 Njegovi su roditelji svake godine išli u Jeruzalem kako bi proslavili Pashu.+ 42 Kad mu je bilo 12 godina, oni su, kao i obično, pošli u Jeruzalem na proslavu blagdana.+ 43 Nakon blagdana krenuli su kući, ali Isus je ostao u Jeruzalemu. No njegovi roditelji to nisu primijetili. 44 Pretpostavljali su da je među njihovim suputnicima. Zato su ga tek nakon cijelog dana putovanja počeli tražiti među rodbinom i znancima. 45 Ali nisu ga našli, pa su se vratili u Jeruzalem i posvuda ga tražili. 46 Nakon tri dana pronašli su ga u hramu kako sjedi među učiteljima te ih sluša i postavlja im pitanja. 47 Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima.+ 48 Kad su ga roditelji ugledali, zapanjili su se. Majka mu je rekla: “Dijete, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja bili smo izvan sebe od brige, posvuda smo te tražili.” 49 A on im je rekao: “Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti u domu svog Oca?”+ 50 Ali oni nisu razumjeli što im govori.

51 On se vratio s njima u Nazaret i bio im je poslušan.+ A njegova je majka brižno čuvala sve te riječi u svom srcu.+ 52 Isus je rastao, napredovao u mudrosti i uživao sve veću naklonost i Boga i ljudi.