Ivan

4 Kad je Gospodin saznao da su farizeji čuli kako on, Isus, čini i krsti+ više učenika nego Ivan – 2 iako nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici – 3 otišao je iz Judeje i ponovno se zaputio u Galileju. 4 A morao je proći kroz Samariju. 5 Tako je došao u Sihar, samarijski grad koji se nalazi blizu polja što ga je Jakov dao svom sinu Josipu.+ 6 Ondje je bio Jakovljev zdenac.+ Umoran od puta, Isus je sjedio kod zdenca. Bilo je to oko šestog sata*.

7 Tada je neka Samarićanka došla zahvatiti vode. Isus joj je rekao: “Daj mi malo vode.” 8 (A njegovi su učenici bili otišli u grad kupiti nešto za jelo.) 9 Samarićanka ga je upitala: “Kako ti, Židov, tražiš piti od mene, Samarićanke?” (Naime, Židovi se ne druže sa Samarićanima.)+ 10 Isus joj je odgovorio: “Kad bi znala što je Božji dar+ i tko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi malo vode’, ti bi ga zamolila vode i on bi ti dao živu vodu.”+ 11 A ona mu je odvratila: “Gospodine, nemaš ni vedra da zahvatiš vode, a zdenac je dubok. Odakle ti onda ta živa voda? 12 Zar si ti veći od našeg praoca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac i koji je zajedno sa svojim sinovima i svojom stokom pio iz njega?” 13 Nato joj je Isus rekao: “Svatko tko pije ovu vodu opet će ožednjeti. 14 A tko bude pio vodu koju ću mu ja dati, nikad neće ožednjeti.+ Štoviše, voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvor vode koja donosi vječni život.”+ 15 Žena mu je nato rekla: “Gospodine, daj mi te vode, da nikad više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati vodu.”

16 Tada joj je rekao: “Idi, pozovi svog muža pa se vrati ovamo.” 17 Žena mu je odvratila: “Nemam muža.” Nato joj je Isus rekao: “U pravu si kad kažeš da nemaš muža. 18 Jer imala si pet muževa, a čovjek s kojim sada živiš nije ti muž. Rekla si istinu.” 19 A žena mu je kazala: “Gospodine, vidim da si prorok.+ 20 Naši su preci štovali Boga na ovoj gori, a vi kažete da Boga treba štovati jedino u Jeruzalemu.”+ 21 Isus joj je rekao: “Vjeruj mi, ženo, dolazi vrijeme kad Oca nećete štovati ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vaše štovanje Boga temelji se na neznanju,+ a naše štovanje Boga temelji se na znanju*, jer spasenje počinje sa Židovima*.+ 23 Ali dolazi vrijeme, i već je došlo, kad će našeg Oca njegovi pravi sluge štovati duhom i istinom, jer Otac traži one koji ga žele tako štovati.+ 24 Bog je duh+ i oni koji ga štuju moraju ga štovati duhom i istinom.”+ 25 A žena mu je rekla: “Znam da dolazi Mesija, kojeg zovu Krist. Kad on dođe, sve će nam objaviti.” 26 Tada joj je Isus rekao: “Ja sam taj, ja koji razgovaram s tobom.”+

27 Uto su došli njegovi učenici pa su se začudili što razgovara sa ženom. No nijedan ga nije upitao: “Što hoćeš od nje?” ili “Zašto razgovaraš s njom?” 28 Tada je žena ostavila svoj vrč te otišla u grad i rekla ljudima: 29 “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Da to nije Krist?” 30 I ljudi su izašli iz grada i pošli k njemu.

31 Za to vrijeme učenici su ga nagovarali: “Učitelju*,+ jedi!” 32 Ali on im je rekao: “Ja imam hranu za koju vi ne znate.” 33 Nato su učenici pitali jedan drugoga: “Zar mu je netko donio nešto za jelo?” 34 A Isus im je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao+ i da dovršim zadatak koji mi je povjerio.+ 35 Vi kažete da su još četiri mjeseca do žetve. A ja vam kažem: Podignite oči i pogledajte polja – zrela su za žetvu!+ 36 Žetelac već prima plaću i skuplja urod za vječni život, da bi se sijač i žetelac zajedno radovali.+ 37 U vezi s tim istinita je izreka: ‘Jedan sije, a drugi žanje.’ 38 Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili. Drugi su se trudili, a vi imate koristi od njihovog truda.”

39 Mnogi Samarićani iz onoga grada povjerovali su u njega zbog svjedočanstva žene, koja je kazala: “On mi je rekao sve što sam učinila.”+ 40 Kad su Samarićani došli k njemu, molili su ga da ostane s njima. I ostao je ondje dva dana. 41 Tako je još mnogo njih povjerovalo jer su čuli što naučava, 42 pa su rekli ženi: “Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Sami smo ga čuli i znamo da je ovaj čovjek uistinu spasitelj svijeta.”+

43 Nakon dva dana otišao je odande u Galileju. 44 (Sam Isus posvjedočio je da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju.+) 45 Kad je došao u Galileju, Galilejci su ga srdačno primili jer su i oni na blagdan bili u Jeruzalemu+ i vidjeli sve što je ondje učinio.+

46 Tako je opet došao u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino.+ A ondje je bio neki kraljev službenik čiji je sin bio bolestan i nalazio se u Kafarnaumu. 47 Kad je taj čovjek čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je k njemu i molio ga da pođe s njim i izliječi mu sina, koji je bio na samrti. 48 No Isus mu je rekao: “Ako ne vidite znakove i čuda, nećete vjerovati.”+ 49 A kraljev mu je službenik odvratio: “Gospodine, dođi prije nego što mi dijete umre!” 50 Isus mu je kazao: “Pođi kući! Sin ti je živ.”+ I čovjek je povjerovao onome što mu je Isus rekao te je otišao. 51 Dok je još bio na putu, u susret su mu došli njegovi robovi i javili mu da mu je sin živ*. 52 Nato ih je on upitao kad se počeo osjećati bolje. Odgovorili su mu: “Vrućica je nestala jučer oko sedmog sata*.” 53 Tada je otac shvatio da se to dogodilo upravo onda kad mu je Isus rekao: “Sin ti je živ.”+ Tako su i on i cijeli njegov dom povjerovali u Isusa. 54 To je bilo drugi put da je Isus učinio čudo+ nakon što je iz Judeje došao u Galileju.