Luka
Glava XXII.
22 Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
2 I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
3 A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
4 I otišavši govori s glavarima svešteničkijem i sa starješinama kako će im ga izdati.
5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
6 I on se obreče, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
7 A dođe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
8 I posla Petra i Jovana rekavši: Idite ugotovite nam pashu da jedemo.
9 A oni mu rekoše: Gdje hoćeš da ugotovimo?
10 A on im reče: Eto kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim u kuću u koju on uđe,
11 I kažite domaćinu: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?
12 I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
13 A oni otidoše i nađoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
14 I kad dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15 I reče im: Vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
16 Jer vam kaže da je odsele ne ću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
17 I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdjelite među sobom;
18 Jer vam kažem da ne ću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe carstvo Božije.
19 I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.
20 A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
21 ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
22 I sin čovječij dakle se kao što je uređeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje!
23 I oni staše tražiti među sobom koji bi dakle od njih bio koji će to učiniti.
24 A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći.
25 A on im reče: Carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
26 Ali vi nemojte tako; nego koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
27 Jer koji je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.
28 A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
30 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
31 Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu.
32 A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju.
33 A on mu reče: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići.
34 A on reče: Kažem ti, Petre! danas ne će zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.
35 I reče im: Kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuće, eda vam što ne dostade? A oni rekoše: Ništa.
36 A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
37 Jer vam kaže da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i među zločince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
38 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reče: Dosta je.
39 I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše učenici njegovi.
40 A kad dođe na mjesto reče im: Molite se Bogu da ne padnete u napast.
41 I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
42 Govoreći: Oče! kad bi hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
43 A anđeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
44 I budući u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
45 I ustavši od molitve dođe k učenicima svojijem, i nađe ih a oni spavaju od žalosti,
46 I reče im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
47 Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iđaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: Koga cjelivam onaj je.
48 A Isus mu reče: Juda! zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?
49 A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
50 I udari jedan od njih slugu poglavara svešteničkoga, i odsiječe mu desno uho.
51 A Isus odgovarajući reče: Ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
52 A glavarima svešteničkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli nanj reče Isus: Zar kao na hajduka iziđoste s noževima i s koljem da me uhvatite?
53 Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš čas i oblast tame.
54 A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara svešteničkoga. A Petar iđaše za njim izdaleka.
55 A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeđahu zajedno, i Petar sjeđaše među njima.
56 Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši nanj reče: I ovaj bješe s njim.
57 A on ga se odreče govoreći: ženo! ne poznajem ga.
58 I malo za tijem vidje ga drugi i reče: I ti si od njih. A Petar reče: čovječe! nijesam.
59 I pošto prođe oko jednoga sahata drugi neko potvrđivaše govoreći: Zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
60 A Petar reče: čovječe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
61 I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu riječi Gospodnje kako mu reče: Prije nego pijetao zapjeva odreći ćeš me se triput.
62 I izišavši na polje plaka gorko.
63 A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
64 I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreći: Proreci ko te udari?
65 I druge mnoge hule govorahu nanj.
66 I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenički i književnici, i odvedoše ga u svoj sud
67 Govoreći: Jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reče: Ako vam i kažem, ne ćete vjerovati.
68 A ako vas i zapitam, ne ćete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.
69 Odsele će sin čovječij sjediti s desne strane sile Božije.
70 Svi pak rekoše: Ti li si dakle sin Božij? A on im reče: Vi kažete da sam ja.
71 A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? jer sami čusmo iz usta njegovijeh.