Postanak
3 A zmija+ je bila najopreznija+ od svih divljih životinja poljskih koje je Jehova Bog načinio.+ Stoga je rekla ženi:+ “Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?”+ 2 A žena je odgovorila zmiji: “Plodove s drveća u vrtu smijemo jesti.+ 3 Ali za plod s drveta koje je usred vrta+ Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte u njega da ne umrete!’”+ 4 Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti.+ 5 Jer zna Bog da će vam se onoga dana kad ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.”+
6 Sada je žena vidjela da je drvo dobro za jelo i primamljivo za oči i na pogled poželjno,+ pa je uzela njegov plod i okusila ga. Zatim je dala od ploda i svome mužu, kad je bio s njom, te je i on jeo.+ 7 Uto su se obadvoma otvorile oči te su primijetili da su goli.+ Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivalo kojim su se ogrnuli oko bokova.+
8 Nešto kasnije, kad su začuli glas Jehove Boga koji je hodao vrtom za dnevnoga povjetarca,+ čovjek i žena njegova sakrili su se od lica Jehove Boga među drveće u vrtu.+ 9 I Jehova Bog dozivao je čovjeka, govoreći mu: “Gdje si?”+ 10 A on mu je naposljetku odgovorio: “Čuo sam glas tvoj u vrtu, ali uplašio sam se jer sam gol, pa sam se sakrio.”+ 11 Nato mu je on rekao: “Tko ti je kazao da si gol?+ Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?”+ 12 A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.”+ 13 Tada je Jehova Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.”+
14 Jehova Bog je nato rekao zmiji:+ “Kad si to učinila, da si prokleta među svom stokom i među svim divljim životinjama poljskim! Po trbuhu ćeš puzati i prah ćeš jesti sve dane života svojega.+ 15 I ja+ ću zametnuti neprijateljstvo+ između tebe+ i žene,+ i između potomstva tvojega+ i potomstva njezina.*+ On+ će ti+ zdrobiti glavu,+ a ti+ ćeš mu+ raniti petu.”+
16 A ženi je rekao: “Trudnoći tvojoj muke ću veoma umnožiti,+ u bolovima ćeš djecu rađati.+ Za mužem ćeš svojim žudjeti, a on će nad tobom gospodariti.”+
17 A Adamu je rekao: “Zato što si poslušao glas žene svoje i jeo s drveta za koje sam ti zapovjedio:+ ‘Ne smiješ jesti s njega’, zemlja neka je prokleta zbog tebe.+ S mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega.+ 18 Trnje i korov* će ti rađati,+ a ti ćeš jesti bilje poljsko. 19 U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet.+ Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”+
20 Poslije toga Adam je dao ženi svojoj ime Eva,*+ jer je trebala postati majka svima živima.+ 21 I Jehova Bog načinio je duge kožne haljine za Adama i za ženu njegovu, pa ih je obukao u njih.+ 22 Zatim je Jehova Bog rekao: “Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, znajući što je dobro, a što zlo.+ Da ne bi sada ispružio ruku svoju, pa i s drveta života+ uzeo plod te ga pojeo i živio vječno...” 23 Zato ga je Jehova Bog istjerao iz vrta edenskog+ da obrađuje zemlju od koje je i uzet.+ 24 I tako je izagnao čovjeka, a na istoku vrta edenskog+ postavio je kerube*+ i mač plamene oštrice, koji se stalno okretao čuvajući put k drvetu života.