Postanak
2 Tako je bilo dovršeno nebo i zemlja i sve što je na njima.*+ 2 I do sedmoga dana Bog je dovršio djelo svoje koje je načinio, i sedmoga je dana stao počivati od svega djela koje je načinio.+ 3 I blagoslovio je Bog sedmi dan i posvetio ga, jer je u taj dan počinuo od svega djela svojega. Bog je tako stvorio sve što je i naumio načiniti.+
4 Ovo je povijest stvaranja neba i zemlje u dan kad je Jehova* Bog načinio zemlju i nebo.+
5 A na zemlji još nije bilo nikakvoga grmlja poljskoga i još nije niknulo nikakvo bilje poljsko, jer Jehova Bog još nije pustio kišu+ na zemlju i nije bilo čovjeka da obrađuje zemlju. 6 No sa zemlje se dizala magla+ i natapala je svu površinu tla.+
7 Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od praha+ zemaljskoga+ i udahnuo mu u nosnice dah života,+ i čovjek je postao živa duša.+ 8 Jehova Bog zasadio je i vrt u Edenu,+ prema istoku, i ondje je smjestio čovjeka kojeg je načinio.+ 9 Tako je Jehova Bog dao da iz zemlje nikne svakovrsno drveće privlačno pogledu i dobro za jelo te drvo života+ usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla.+
10 A iz Edena je tekla rijeka natapajući vrt, i odatle se dijelila u četiri toka. 11 Prvom je ime Pišon — on teče oko cijele zemlje Havile,+ gdje ima zlata. 12 I zlato je te zemlje dobro.+ Tamo ima i smole bdelija*+ i kamena oniksa.+ 13 Drugoj rijeci ime je Gihon — ona teče oko cijele zemlje Kuš. 14 Trećoj rijeci ime je Hidekel*+ — ona teče istočno od Asirije.+ A četvrta je rijeka Eufrat.+
15 I Jehova Bog uzeo je čovjeka i smjestio ga u vrt edenski+ da ga obrađuje i da se brine o njemu.+ 16 Tada je Jehova Bog zapovjedio čovjeku: “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita.+ 17 Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.”+
18 Zatim je Jehova Bog rekao: “Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu, kao njegovu nadopunu.”+ 19 A Jehova Bog je od zemlje stvarao* sve divlje životinje poljske i sva leteća stvorenja nebeska i dovodio ih je pred čovjeka da vidi kako će koje stvorenje nazvati. I kako je čovjek nazvao svako od njih, svaku živu dušu,+ tako mu je bilo ime.+ 20 I čovjek je dao imena svoj stoci i svim letećim stvorenjima nebeskim i svim divljim životinjama poljskim, ali čovjeku se nije našla pomoćnica, kao njegova nadopuna. 21 Zato je Jehova Bog pustio dubok san+ na čovjeka i, dok je on spavao, uzeo mu je jedno rebro, a mjesto zatvorio mesom. 22 I od rebra koje je uzeo čovjeku načinio je Jehova Bog ženu i doveo je čovjeku.+
23 Tada je čovjek rekao:
“Evo napokon kost od kostiju mojih
i meso od mesa mojega.+
Ženom* neka se zove,
jer od čovjeka je uzeta!”+
24 Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku+ svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo.+ 25 A oboje su bili goli,+ čovjek i žena njegova, ali nisu se stidjeli.+